15/05/2018
Kako sačuvati srce društva?
Uzmi život u svoje ruke
Branko Rosić
zamenik glavnog i odgovornog urednika „Nedeljnika“
Uzmi život u svoje ruke
U subotu sam se prepao kad sam saznao da je slavni Ser Aleks Ferguson, legendarni trener Mančester junajteda hitno prebačen u bolnicu nakon moždanog udara.
Bio sam na svadbi kada sam na telefonu pročitao tu vest. Vratio mi se film na događaj od pre dva, tri meseca kada je u Beogradu boravila delegacija Mančester junajteda i kada sam ćaskao sa jednim od članova ekipe. Rekao mi je u jednom momentu: „Ser Aleks nije samo spolja crven.“
Englezi imaju te odlične kombinacije reči, pa vas ostave u nedoumici. Ja sam znao da se kontekst „crvenila“ Aleksa Fergusona odnosi na politički stav, a ne na posledice njegove (verovatne) ljubavi prema viskiju. U subotu uveče ponovo sam se setio te rečenice i pomislio da bi Ser Aleks Ferguson mogao svih ovih godina biti crven i zbog visokog krvnog pritiska. Mančester junajted + politički afiniteti = crvenilo. A crvenilo usled povišenog pritiska? I to je moguće sada kada znamo da je pretrpeo moždani udar i da je na intenzivnoj nezi u nekoj od mančesterskih bolnica.
Gledao sam kasno te subotnje večeri, nakon povratka sa svadbe, razne video klipove sa Aleksom Fergusonom. Gledao sam sav taj njegov imperijalni i trijumfalni pohod ka večnosti. Večnosti u koju je ugraviran odavno. Pa onda čuveni intro njegovih utakmica na domaćem Old Trafordu, kada na putu iz tunela redovno sretne džinovsku sunđerastu maskotu crvenog đavola (presvučenog radnika u klubu MU, ili volontera?), rukuje se s njim i ode na trenersku klupu.
Sad se pitate što pišem o Aleksu Fergusonu jer ovo je blog, a ne neka stranica Sportskog žurnala. Ali, upravo me je Ser Aleks i njegov subotnji moždani udar naterao da razmišljam o smrti, o tome šta bi sve trebalo da uradimo pre neko što životne računovođe dođu i naprave inventar uspeha i neuspeha. Ako, ne daj bože, nebeske računovođe dođu kod legendarnog Fergusona, taj inventar biće dugačak jer je on baš postigao mnogo toga u životu.
Ali kako bi mi, koji za razliku od „crvenog Škota“ nikada nećemo biti prvaci ni u čemu, mogli da prolongiramo taj završni račun? Mene je njegov moždani udar naterao da razmišljam da su i uspešni i neuspešni nivelisani u tim nesrećama. Kako sačuvati srce društva u Srbiji u kojoj je društvo jedna potrošna roba od pamtiveka?
Ja sam, zbog Aleksa Fergusoina, i zbog upozorenja tokom kampanje protiv visokog krvnog pritsika odlučio da menjam stvari. U rekapitulaciji sam odlučio da ne bude samo avgust termin popravnih ispita. Rešio sam da to traje stalno. Šta treba popraviti i kod mene i kod društva? Ja sam odlučio da nema više popusta pred glupostima. Prelazim na opštu štednju vremena. Ne želim više da pratim TV dnevnike i informativu, pa ću ti činiti samo u minimumu koji mi treba za posao. Želim svaki trenutak da koristim za hedonizam, za sebe, za porodicu, prijatelje... Ne zanima me da li je i ko je šta rekao. Znam da niko ne može promeniti naš život osim nas samih.
Shvatio sam da priče o povratku prirodi nisu prazna naklapanja. Koristite svaku prilku da putujete. Makar do onih predela iz kojih treća zona gradskog prevoza izdiše i pretvara se u čistu prirodu. Ne treba vam mnogo novca za to uživanje u drvoredima u kojima su sve političke priče suvišni prtljag i budalaština, u kojima se čula tapaciraju zvukom prirode, u kojima vas u san ili smiraj sprovode ptice a ne anksiolitici.
Ne gledajte u tuđe živote. Ovo je zemlja u kojoj vas mediji dresiraju da pratite tuđe sudbine. U tom sveopštom striptizu, svi ti modeli koje gledamo iz medija treba da posluže da bismo se mi osetili jačim što nismo nesrećna ubijena pevačica ili prebijena starleta. Ne dozvolite da učestvujete u praćenju tih eksponata nesrećnih sudbina koje mediji svakodnevno prinose pred nas ne bi li nas uverili da smo, eto, srećom živi i da nismo oni.
Uzmite život u svoje ruke. Jer kada dođu nebeske računovođe, vi nećete imati čime da se pohvalite, osim da ste život potrošili na gluposti. Ser Aleksu Fergusonu želim sve najbolje i da još dugo živi, iako on već sada ima prebogat inventar života. Želim mu da se oporavi u Mančesteru, u bolnici koja je od crvenih cigala, kao i što je sve u ovom gradu crveno. I cigle i najpopularniji fudbalski klub i Ser Aleks Ferguson.
AUTOR TEKSTA
Branko Rosić
zamenik glavnog i odgovornog urednika „Nedeljnika“