14/05/2025
Briga o sebi u vremenima krize i nesigurnosti
Dr Maša Vukčević Marković
naučna saradnica na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu
Briga o sebi u vremenima krize i nesigurnosti
Skidam se sa mreža, Ne mogu više ovu količinu informacija, Ovo je neodrživo, Šta sad kao normalno da idem na posao - česte su rečenice koje u poslednje vreme čujem u svojoj okolini. Iako smo kao društvo iskusni u krizama, i iako nam je ova poslednja pored strašnih gubitaka, besa, očaja i tuge (konačno) donela i nadu, pritisci na naše psihofizičko stanje i mentalno zdravlje su veliki I teški.
Kako do sada nismo bili u identičnoj situaciji precenjeno bi bilo tvrditi da postoji apsolutno tačan i nedvosmislen odgovor na pitanje kako da brinemo o sebi u ovom periodu. Ipak, neke smernice postoje.
Kada su velike krize, promene i neizvesnosti, ono što može da pomogne jeste da se podsetite na to šta je u vašem životu konstanta. Šta je vaša tačka oslonca koja je bila tu i kad su se svetovi rušili, i kada su bili jako dosadni dani. Uporišta stabilnosti i mira mogu biti na mnogo mesta – od osoba sa kojima se volite, kućnih ljubimaca, muzike koja umiruje, filma kom se od detinjstva vraćate, parfema koji vas na nekog podseća. Raznim čulima kupimo i hranimo potrebu za sigurnošću, ume telo da zapamti šta mu je potrebno i nekada je malo dovoljno da se podseti. Podsetite se da postoje stvari u vašem životu koje su tu oduvek i koje će gotovo izvesno uvek biti tu. I aktivno pravite za njih prostor. Ako ne na dnevnom, onda barem na nedeljnom nivou.
Druga smernica bila bi vezana za onu najbazičniju brigu o sebi. U periodima koji su i fizički i psihički teški potreban nam je san, tišina, vreme u kom niste izloženi vestima ni aktuelnim sadržajima. Potrebna je voda i (koliko je moguće) zdrava i redovna ishrana. Često imam utisak da smernice koje se tiču ovog dela ostanu na nivou opštih mesta, i da je teško zaista preneti njihov značaj. Pa da probam - ako ove bazične stvari priuštite sebi, bićete psihički stabilniji, manje će vas pogađati stvari, bolje ćete moći da mislite i planirate, što će u ovom periodu biti posebno važno.
I, konačno – kad se kaže da mnogi od nas drugačije reaguju na iste stvari, to stvarno jeste istina, i to posebno važi za visoko stresne i neizvesne situacije. Nekome će biti potrebno da ide u prve redove, da se dobro informiše – time će možda pokušavati da ponovo uspostavi doživljaj kontrole nad svojim životom i okolnostima. Drugi će imati potrebu da se povuku, izoluju, odćute – to će biti potrebno da bi se zalečili, presložili iskustva i domislili plan. A reakcije ne samo što će biti različite među ljudima, nego će se i kod jedne iste osobe smenjivati u različitim fazama krize. Sve te reakcije su оčekivane i normalne u situaciji u kojoj se nalazimo, i često mogu predstavljati jedini vid borbe koji osoba u datom trenutku može da vodi. Pokušajte toga da se setite, naročito ukoliko u nekim periodima empatija, solidarnost i zajedništvo koje smo konačno uspeli da izgradmo prirodno budu upadali u krize, pa se ponovo vraćali.
Dajte drugima poverenje i podršku da budu u trenutnoj društvenoj situaciji i mnogobrojnim unutrašnjim i spoljašnjim borbama na onaj način na koji to umeju i mogu. I ne manje bitno, dajte i sebi te iste dozvole.
AUTOR TEKSTA
Dr Maša Vukčević Marković
naučna saradnica na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu